Akvaristika Wikia
Register
Advertisement

Diskus je kralj ciklida, mnogima najlepša i najtajanstvenija ribica koja se u mnogim stvarima razlikuje od ostalih vrsta ciklida. Telo im je karakteristično spljošteno u obliku diska. Svi diskusi dolaze iz područja pritoka Amazona, države Brazil, Peru, Kolumbija i Venecuela. Nikada se ne nalaze u samom Amazonu već u njenim mirnijim pritokama i jezerima. Društvo im prave skalari, uaru i festivumi.

Kada nastupe redovna godišnja izlivanja reka, nastupa sezona parenja. Diskusi se najbolje osećaju u mirnim izolovanijim jezercima. Zapaženo je da su diskusi u područjima gde nema drveća koje stvara hlad, pa je samim time i voda toplija, boljeg zdravlja, a i više se razmnožavaju. Vole mesta gde je drvo potonulo na dno, stvarajući svojim granama lavirint prolaza. Za takva mesta je njihov oblik tela idealan, pošto mogu proći i kroz najuže prolaze, te se odlično kamufliraju od mnogobrojnih grabljivaca.

Diskuse je prvi naučno opisao ihtiolog Dr. Johann Jacob Heckel. Tridesetih godina 20-og veka akvaristi počinju sa držanjem diskusa u akvarijumima. 1949. godine W. T. Dodd počinje sa prvim ozbiljnijim uzgojem. Tokom godina akvaristi su odgonetnuli koje uslove treba ispuniti da bi se mogli uzgajati diskusi. Do danas je uzgojen ogroman broj raznih varijanti diskusa, od kojih je većina puno otpornija na akvarijske uslove nego što su to njihovi divlji rođaci.

Danas su priznate dve vrste diskusa, te pet podvrsta:

Symphysodon aequifaciata aequifaciata dolazi iz područja zapadne Amazone, Rio Putumayo, Rio Nanay i oko Rio Tefe. Boje tela im se uveliko razlikuje prema području gde žive. Obično su smeđe do zelenkasto-žućkaste boje. Vertikalne pruge su slabo izražene i vremenom se gube. Pojavljuju se i crvene točkice od sredine tela prema repu, ponekad čak i preko celog tela. Temperatura vode koja im odgovara je 26-31°C, pH od 5-7, dH od 0-5.

Symphysodon aequifaciata axelrodi nastanjuje područja oko Belema i Manausa, Rio Purus i Rio Urubus. Boja mu može biti svetlosmeđa do tamnosmeđa. Za razliku od Heckel diskusa, nema izraženu petu vertikalnu prugu. Leđna i analna peraja mogu biti zeleno-plave ili crvenkaste. Spada među diskuse koji se lakše održavaju. Iz Azije dolaze veštački uzgojeni primerci sa neprirodno izraženim crvenim nijansama koje ubrzo izblede. Temperatura vode koja im odgovara je od 26-31°C, pH od 5-7,5, dH od 0-8.

Symphysodon aequifaciata haraldi nastanjuje područja oko Manausa i Benjamin Constanta. Poprilično su slični svojim bliskim rođacima smeđim diskusima. Boja im je smeđe grimizna sa plavim horizontalnim prugama. Temperatura vode koja im odgovara je od 26-31°C, pH od 5-7, dH od 0-6.

Symphysodon discus nastanjuje područja središnjeg Brazila oko Manausa – Rio Negro, Rio Xingu, Abacaxis i Trombetas. Telo im je prošarano sa 9 vertikalnih pruga, od kojih su prva, peta i deveta izraženije. Peta pruga prolazi kroz sredinu tela i ona je najizraženija i najdeblja. Prva pruga prelazi preko oka ribe, dok deveta prelazi preko početka repne peraje. Boja tela je crvenkasta, prošarana sa tirkiznim žilicama. Podvrsta Symphysodon discus willischwartzi ima bleđe pastelene boje. To je najzahtjevniji i najmanje zastupljen diskus u akvarijumima. Verovatno zbog toga što su mu boje manje izražene u odnosu spram drugih vrsta diskusa. Težak je za uzgoj, mužjaci su otporniji nego ženke, zbog čega ih dosta ukrštaju sa drugim vrstama. Zahtevaju još višu temperaturu vode od ostalih diskusa, od 27-32°C, pH 5,5-6,5, dH 0-3.

Naveli smo pet osnovnih podvrsta diskusa. Postoji još mnogo različitih geografskih varijacija diskusa te još više veštački uzgojenih hibridnih vrsta.

Diskusi su društvene ribice i preporuka ih se držati u kolonijama od pet ili više primeraka. Usamljeni diskus će biti pod velikim stresom i neće dugo preživeti. Pre nego što kupite diskuse, dobro se informirmišite o tome ko ih je uzgajao i u kakvim uslovima. Potrebno je da kvalitet vode u vašem akvarijumu bude što sličnija kvalitetu vode u kojoj se diskusi nalaze. Ribice su podložne stresu, od kojega lako mogu i umreti. Odaberite onog diskusa koji jede bez straha i ne sakriva se u uglu akvarijuma.

Akvarijum treba da je dugačak (preko 100 cm) i visok (barem 50 cm). Samo na taj način će do izražaja doći puna lepota i gracioznost diskusa. Treba ga gusto zasaditi sa biljkama, ujedno ostavljajući prazan prostor za plivanje. Takođe u akvarijum treba staviti razna drva i panjeve. Oni će uz dekorativan element otpuštati i tanin koji će vodu kiseliti, omekšavati i potamniti. To je prilično bitno jer diskusi ne vole previše svetla, pa je dobro da na površini budu i plutajuće biljke.

Kvaliteta vode igra značajnu ulogu kod svih ciklida, ali je kod diskusa ona od neprocenjive važnosti. Biološka filtracija mora biti gotovo idealna, nivo amonijaka i nitrita na nuli, a nitrata gotovo na nuli. Tvrdoća vode i pH nisu toliko bitni, ali moraju biti konstantni. U prirodnom staništu tvrdoća vode je vrlo niska, čak i ispod 1°dH. Za rast biljaka potrebna je minimalna tvrdoća vode od 3°dH. Diskusi će dobro podnositi relativno tvrđu vodu 10 – 15°dH, pa i do 18°dH. Jedino je za uspešno razmnožavanje potrebno sniziti tvrdoću na ispod 10°dH. Voda treba biti kisela, pH između 6 – 7, a za uspješno razmnožavanje 5,5 – 6,0. Kako je u mnogim našim krajevima sastav vode drugačiji od onog potrebnog diskusima, voda im se mora prilagoditi. To je jedan od glavnih razloga zašto diskus nije ribica za početnike. Smanjivanje tvrdoće i pH postiže se tresetom, dejonizovanom vodom, filtracijom preko reverzne osmoze, jonskim izmenjivačima... Svi ti načini zahtevaju iskustvo i znanje. Takođe se moraju konstatno meriti parametri vode u akvarijumu, kao i vode koja će se dodati, jer diskusi ne podnose velike i iznenadne promene. Zbog svega navedenog, diskus nikako ne bi trebao biti prva ribica bilo kog akvariste.

Za razliku od drugih ciklida, diskusima je temperatura vode jedan od vrlo bitnih faktora. Neka temperatura takođe bude konstantna 26-31°C, jer ukoliko dođe do pada temperature postaju podložni napadima parazita. Da bi se sprečilo oboljevanje diskusa, mnogi akvaristi sprovode rigorozne karantine koji traju i do tri nedelje.

Ribe i biljke koje možemo imati sa diskusom[]

Mnogi ozbiljniji uzgajivači u akvarijima drže isključivo diskuse, kako bi smanjili mogućnost zaraze na minimum. Uz to, kako diskusi žive u prilično toplim vodama, većina ribica ne može podneti takve temperature. Skalari su ribice koje dolaze iz istoga područja kao i diskusi. Potrebno je upozoriti da mnogi skalari u sebi nose parazite na koje su diskusi izrazito osetljivi, pa ih većina akvarista izbegava. Ako ipak odlučite držati zajedno te dve vrste, budite sigurni da skalari ne nose u sebi parazite. Najprikladnije ribice su jata malih tetri Paracheirodon axelrodi (kardinal neonke), Hemmigrammusi, Nannostomusi koji neće smetati diskusima, a doprineće vizualnom efektu akvarijuma. Miroljubivi patuljasti ciklidi Papiliochromis ramirezi i neke Apistogramme također čine idealan izbor. NeonkeParacheirodon innesi i Corydorasi dolaze iz hladnijih voda pa će imati problema u toplom akvarijumu sa diskusima.

Kao i kod ribica, temperatura vode igra značajnu ulogu i kod izbora biljaka. Echinodorus bleheri – Amazonka – najpopularnija biljka za "amazonski" akvarijum, Nymphoides aquatica, Cabomba furcata, Ceratophylum demersum, Microsorium pteropus, Ludwigia glandulosa, Anubias, Cryptocorine, Vallisneria Spiralis, su biljke koje će najbolje pristajati akvarijumu sa diskusima.

Razmnožavanje[]

Diskusi postaju polno zreli između 18. i 24. meseca života. Potrebno je odlučiti se između dve tehnike razmnožavanja. Kod prve se razmnožavaju samo izvorne, originalne vrste. Do takvih diskusa je vrlo teško doći, teže se pare i puno su neotporniji. Kod druge tehnike se razmnožavaju veštački uzgajane varijante diskusa. Pri tome treba takođe odlučiti želite li zadržati tu varijantu ili ukrštanjem dobiti novu. Moguće je nabaviti već upareni par (prilično skupa varijanta), a najbolje je kupiti više mladih diskusa koji će vremenom formirati parove. Razlikovati mužjaka i ženku ponekad i nije baš lagano. Mužjacima je profil lobanje zaobljeniji, trebali bi imati duža trbušna peraja, zašiljenijo leđno i analno peraje. Najuočiljivija razlika se javlja za vreme parenja. Genitalne papile ženke su zaobljene, dok su mužjakove šiljatije. Uparuju se na taj način da se mužjak i ženka konstantno približavaju jedan drugom. Leđna i analna peraja potamne, a i boja tela se promeni. Mužjak čisti mesto, veliki list, teglu ili čak akvarijsko staklo. Ribice plivaju zajedno, često se kreću prema nazad, te istovremeno izvode čudne pokrete glavom.

Da bi se diskusi uspešno razmnožili potrebno je da parametri vode budu sledeći. Tvrdoća vode oko 6 dH (poželjno i manja), pH – 6, temperatura – 30-32°C. Iako će mnogi diskusi i u tvrđoj vodi pokušavati dobiti potomke, to će biti praktično nemoguće jer u tvrđoj vodi spoljna ovojnica jajašca zbog prevelike količine kalcijuma postaje pretvrda, pa spermatozoid ne može prodreti kroz nju. Na taj način jajašca ostaju neoplođena, a sav trud diskusa propada. Ženka leže 50 – 400 jajašaca na prethodno očišćenu i pripremljenu podlogu. Mužjak nakon toga ispušta spermu (zna se čak dogoditi da se upare dve ženke pa od celog ritauala na kraju nema ništa.) Kao i kod drugih vrsta ciklida prvi pokušaji često završavaju neuspehom mladog para.

Ženka perajima pokreće strujanje vode, dovodeći jajašcima dodatnu količinu kiseonika, a mužjak štiti teritoriju. Neoplođena i propala jajašca se odstranjuju. Nakon 60-ak sati izležu se mlade ribice. Tada ih roditelji sklanjaju na drugo unapred pripremljeno mesto. Prvih dana života ribice hrani žumančana vrećica sa kojom su se rodili. Kada potroše svo žumance, proplivaju i počinju se hraniti kožnom sluzavom izlučevinom sa tela roditelja, koja nastaje samo u to doba i proizvodi je žlezda. To je tzv. mleko diskusa i predstavlja idealnu hranu za mlade diskuse sledećih nekoliko nedelja. U tom neverovatnom činu učestvuju oba roditelja, koji se izmenjuju u podmetanju svoga tela. Ako hemijski sastav vode nije odgovarajuć, roditeljima se na koži neće ni stvoriti izlučevina, te će ceo mrest propasti.

Mnogi iskusni uzgajivači diskusa odvajaju neizlegnuta jaja od roditelja, te se sami brinu za njihov daljnji rast. Nakon toga mladi diskusi su spremni za hranjenje artemijama i mikrocrvima. To je najpovoljnije vreme da se odstrane od svojih roditelja i nastave život bez njih. Kao i sve druge ciklide potrebno ih je hraniti često, pazeći na optimalan kvalitet vode. Čestom izmenom dela vode, ubrzaće se njihov rast.

Bolesti[]

Najbolji način za sprečavanje bolesti je snažna prevencija. Karantinom, optimalnom kvalitetom vode, pravilnom prehranom moći ćete sprečiti mnoge bolesti. Jer mnoge bolesti se teško dijagnostifikuju, a ribice se teško ili nikako leče. Ali, diskusi su samo živa bića, oni i u prirodi žive i umiru, pa tako i u akvarijumima.

Karantin služi da bi se uvidelo da li je nova ribica zdrava, te da izbegnemo eventualnu zarazu ostalih ribica. Premda mnogi akvaristi drže da je karantin nepotreban, kod skupocenih diskusa je skoro pa neophodan. Diskus se stavlja u prethodno pripremljen mali akvarijum u kome će se osećati sigurno. Svetlo nije potrebno ili treba biti na minimumu. U razdoblju od tri nedelje treba pažljivo pratiti svaku ribicu kako bi se uočili eventualni problemi. Medicinskim kupkama ribice se čiste od eventualnih parazita. Povećanjem temperature na 35°C uništavaju se paraziti, Capillaria i Hexamita.

Optimalan kvalitet vode – diskusi su vekovima razvijali svoj imunološki sistem u Amazonskim kiselim i mekim vodama. U alkaloj vodi se nalaze drugačiji patogeni nego u kiseloj, a i količinski ih ima više. Zbog toga bi idealno bilo da voda u akvarijumu bude baš takva. Ali još je značajnije da bude konstantna. Posebno se to odnosi na temperaturu koja nikad ne sme naglo pasti, jer će doći do infekcije parazitima.

Pravilna ishrana – u prirodi diskusi se hrane larvama insekata, malim crvima i račićima. Danas je tehnologija toliko napredovala da je čak sigurnije hraniti diskuse kupovnom nego živom hranom. Hraneći ih živom hranom, uvek postoji opasnost od prenošenja bolesti. Hranite ih hranom koja će im omogučiti siguran izvor proteina, vitamina, minerala i ugljenihhidrata. Najbolje je da im ne dajete svaki dan istu hranu, jer će im ona ma kako dobra bila nakon određenog vremena dosaditi. Bolje im je više puta na dan dati po malo hrane. Naravno, kao i kod svih ostalih ribica, treba paziti da se ne daje previše hrane.

Ali ma koliko se trudili, oboljenje diskusa se ne može nikada sa 100% sigurnošću sprečiti. Prikladni uslovi smanjuju rizik, ali ga ne mogu u potpunosti eliminisati. Svakodnevnim posmatranjem moguće je uočiti promenu na ribici i reagovati na vreme. Neki od znakova bolesti diskusa su sledeći: spuštena peraja i ograničeno kretanje, odbijanje jela duže od dva dana, češanje diskusa o podlogu ili kamenje, plivanje postrance, učestali izlazak na površinu po vazduh, potamnjenje celog tela... Pravilna dijagnoza je najvažnija. Ukoliko niste sigurni, raspitajte se pre nego što bude prekasno. Diskusa je potrebno izvaditi iz akvarijuma i lečiti ga u zasebnom, malom akvarijumu. Spomenućemo samo dve česte bolesti koje akvarsti često mešaju – hexamita i rupe u glavi. Hexamita je crevna protozoa koja napada creva. Sluzavi izmet je prvi znak hexamite, a zatim se ribica počinje skrivati u uglove akvarijuma, pliva unatraške i skroz potamni. Pravilnimm karantinom hexamita se može na vreme uočiti i ribica izlečiti.

Rupe u glavi nastaju zbog manjka vitamina C, D, kalcijuma i fosfora, a sve se to javlja zbog lošeg kvaliteta vode u akvarijumu ili nepravilne ishrane. Primećeno je da se u gusto zasađenim akvarijumima rupe u glavi pojavljuju mnogo ređe. Ako se diskus na vreme ne leči, u rupe se usele neparazitski bičari koji inače nastanjuju akvarijume, te ribica umire.

Diskus je ribica koja zadivljuje svakog akvaristu, bilo početnika ili iskusnog profesionalca. Boja, izgled, ponašanje, privlače akvariste na prvi pogled. Imaju reputaciju teškoga održavanja. Diskusi svakako nisu ribice za akvariste početnike, ali malo iskusnijem akvaristi trebao bi biti pravi izazov. Oni su zahtevniji od mnogih drugih akvarijumskih ribica, potrebna je striktna i regularna izmena vode povezana sa njenim redovnim testiranjem, pouzdaniji i kvalitetniji filteri i grejači. Dobro razmislite možete li ispuniti sve te zahteve. Ako je odogovor da, diskusi su prave ribice za vas. Oni nisu jako aktivni, ne vole brzo plivati po akvarijumu, a ne vole ni druge ribice koje to rade. I baš je to veličanstveno i dostojanstveno držanje diskusa jedna od njegovih prepoznatiljivih i neodoljivih karakteristika. Pružite li im potrebnu negu, uzvratiće vam svojim neponovljim ponašanjem, mirnoćom i gracioznošću. Želite li imati ciklida u gusto zasađenom akvarijumu sa mnoštvom biljaka, diskus je ribica za vas.

Preuzeto sa: http://www.ciklidi.com/ciklidi/symphysodon/ciklidi_symphysodon.shtml Kategorija:Slatkovodna ribica Kategorija:Ikrašica Kategorija:Ciklidi

Advertisement